Predrag Azdejković: Jebeš LGBT prava kad živiš u siromaštvu


Jebeš LGBT prava, nurse kad živiš u siromaštvu. Znate koliko jednoj LGBT osobi zna?i da li može da se ven?a, advice kad nema posao i od ?ega da živi?! Apsolutno ništa. Iskreno se nadam da ?e se to promeniti, da može pristojno da se živi.

Razgovarali smo sa Predragom Azdejkovi?em, (prvo)borcem za prava LGBT zajednice u Srbiji i kako se to kolokvijalno kaže “a i šire”. Šta su odistinski problemi LGBT zajednice, a šta izmišljeni, koliko je važno što Srbija ima ministarku koja pripada ovoj populaciji i može li to ikako pomo?i ulju?ivanju Bosne i Hercegovine po pitanju prava manjinskih i diskriminisanih grupa, saznajte iz intervjua. I da, ho?e li Predrag Azdejkovi? biti budu?i ministar? ?itajte BUKA intervju.

Negdje si napisao “Na prajd se poziva, ali se na prajd ne dolazi”. Koliko je poražavaju?e u 21. vijeku iznova i iznova pri?ati o važnosti prajda? Ili je to balkanska neminovnost?

Hajde da napravimo paralelu. Kada kažemo da je na primer, muzika važna za kulturni život svakog ?oveka, sledi potpitanje, ?ija i kakva muzika i sledi velika rasprava. Sli?no treba biti i sa Prajdom. ?iji i kakav Prajd ima važnost. U tome leži glavni problem, jer kada nekom strancu, donatoru, kažete Prajd, on zamišlja Prajd u svojoj zemlji i rezultate koje je taj Prajd postigao, te naivno misli da je to svuda tako, da ?e tako biti u Beogradu i bez ikakvih potpitanja kaže, to je super, to treba finansirati, to treba podržati. Žao mi je, ali Prajd je samo re? i ništa više, mnogo je bitnije da pri?amo o politikama i vrednostima koje Prajd zastupa, koliko uklju?uje LGBT populaciju koju zastupa, koje rezultate postiže i kakvu sliku javnosti šalje. Tako da bi moj odgovor bio, Prajd nije važan, važno šta on uspe da postigne.

Logi?no da te upitam postoji li nešto organizovano i institucionalizovano, a što se zove LGBT zajednica u Srbiji? I ako postoji, ko su vam “unutrašnji” neprijatelji. Ove spolja smo upoznali.

Postoje mikro LGBT zajednice unutar LGBT populacije, koje se okupljaju oko neke potrebe, grupe ili ideje. Možemo da kažemo da postoji LGBT zajednica koja ide na WB gej žurke koje se organizuju svakog meseca u beogradskom Mikseru, LGBT zajednica koja se okuplja oko majora Helene i organizacije Egal… ?esto govorim da su nama najve?i neprijatelji u samoj LGBT populaciji, što može da zvu?i oštro, ali to moje 15-godišnje iskustvo u LGBT aktivizmu pokazuje. Pojedini aktivisti aktivno primenjuju politiku „što gore, to nama bolje“, jer je koli?ina novca iz donacija direktno vezana za ugroženost LGBT populacije u Srbiji, te im pozitivna promena ni malo ne odgovara. Problem je što Srbija više nikome nije interesantna, da se novac za LGBT projekte seli u Afriku i Aziju, gde su problemi mnogo ve?i, tako da u Srbiji trenutno imamo scenario „mala bara, puno krokodila“. Mnoge organizacije su prestale sa radom, a ostale kukumav?e kako novca nema. Jedna važna pri?a koja dokazuje moju tvrdnju da su nam unutrašnji neprijatelji mnogo opasniji jeste donošenje Zakona protiv diskriminacije. Srpska pravoslavna crkva je pravila probleme oko tog zakona u kome se spominjala seksualna orijentacija i rodni identitet. Seksualna orijentacija je ostala, ali je rodni identitet otpao, sa sve blagoslovom aktivista za ljudska prava koji su na njemu radili, kako bi se napravio kompromis sa SPC. Aktivisti ?e prodati interese LGBT zajednice onog trenutka kada su njihovi li?ni interesi u pitanju. Pogledajte nam politi?are, aktivisti su isti takvi, samo što politi?are možemo da promenimo na izborima, ali aktiviste ne možemo, jer ih nismo ni birali.

ČITAJTE:  Pero Jovović: Venčao sam se sa svojim partnerom u Francuskoj

Imate li prijatelje. Ljude od pomo?i. U vlasti i van nje.

Postoje politi?ari na vlasti i u opoziciji koje možemo da smatramo za prijatelje, naravno sa ograni?enjem, jer svi gledaju svoje interese i šta mogu da dobiju ili izgube. Tu sada ve? na scenu stupa sposobnost LGBT aktivista da od politi?ara na vlasti i van nje pravi prijatelje ili neprijatelje. Najviše prijatelja LGBT zajednica ima me?u kulturnim radnicima i na estradi.

Tu je i portal “Gayecho”. Šta radite? Uspijevate li u tom svom naumu. I u kona?nici, jesu li se Srbi prestali hroni?no bojati homoseksualaca?

Gej lezbejski info centar ?iji sam predsednik radi jedini gej magazin u Srbiji i regionu „Optimist“, news portal „GayEcho“, vodi? kroz gej Srbiju „Gej.rs“ i Me?unarodni festival kvir filma „Merlinka“ koji se održava u Beogradu, Nišu, Novom Sadu, Podgorici, Sarajevu i Tuzli. Svi ovi projekti imaju sli?an cilj, da osnažuju i ohrabruju LGBT populaciju i da uti?u na smanje homofobije.

Situacija u Srbiji se menja, sporo, ali se menja. Homofobi se polako, ali sigurno ose?aju u manjini i da su izgubili u toj borbi. ?esto ponavljam da najve?a odgovornost za položaj LGBT populacije leži na samoj LGBT populaciji. Ako o?ekujemo da ?e nam aktivisti, politi?ari ili neko tre?i rešiti probleme, onda smo jako naivni. Neki kažu da LGBT populaciju ?ini 3% stanovništva, neko kaže 10, ali hajde primera radi to bude 5%, odnosno 350 hiljada ljudi u Srbiji je LGBT. Ti ljudi imaju roditelje, bra?u, sestre, rodbinu, prijatelje, od kojih mogu da naprave saveznike za LGBT pitanja. Hajde da uzmemo da svaka LGBT osoba ima minimum 4 osobe oko sebe koje mogu da mu budu saveznici, to je skoro milion i po saveznika, koji mogu da brane LGBT osobe kad neki homofob krene da pri?a ili radi protiv. Stvaranje tih saveznika leži na samim LGBT osobama, a aktivisti treba u tome da im pomažu.

ČITAJTE:  LGBT roditelji u Srbiji: Brinemo o detetu, radimo, družimo se…

Srbija je dobila “prvu gej ministarku”, kako vole re?i mediji. Koliko Ana Brnabi? zaista može osvijetliti gej populaciju? Ona, prirodno, treba raditi svoj posao, ali ipak je to zna?ajan korak za Srbiju. Ili možda nije?

Odgovornost za to da li ?e nam Ana Brnabi? biti prijatelj ili ne leži na LGBT aktivistima. Ali, kada uzmemo u obzir politiku „što je gore, to je nama bolje“ o kojoj sam ve? govorio, ne treba da ?udi da su pojedini aktivisti za ljudska prava kritikovali njen izbor i unapred govorili da ona ne?e ništa da uradi za LGBT populaciju i da je sve to nebitno… Naravno, ti isti su se posle nedelju dana uputili u njen kabinet da traže podršku za Paradu ponosa, što se u mojoj knjizi definiše kao licemerje.

Sam ?in da u vlasti imamo autovanu lezbejku je revolucionaran i time ni mnoge zemlje na zapadu ne mogu da se pohvale. Svaki put kad je gra?ani Srbije vide na televiziji, vide?e lezbejku koja je na vlasti, jer posle pisanja svih medija, svi znaju da je ona lezbejka. Kako ?e to aktivisti iskoristiti za dobrobit LGBT populacije?! Pa mislim nikako, jer im ona izbija iz ruke argumente kako se u Srbiji ništa ne menja, kako vlast ništa ne radi, kako je strašno, kako je grozno, kako je…

Da li je Vu?i? opet ušminkao odre?eno društveno polje. Sve po Maksu Veberu?

Vu?i? je jedan odli?an medijski manipulant i odli?no ume da baci koske javnosti i opoziciji kojom se oni igraju, dok on završava svoje poslove. Javno autovanje Ane Brnabi? jeste jedna koska, jer su se svi bavili samo njom, danima, nedeljama, dok ?injenica da nam je Vlada ostala skoro pa ista zanemarena.

ČITAJTE:  Ukrajinski gej vojnici nemaju ista prava kao heterosekusalni

Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u okruženmju u kojoj nema gej prajda. Postojao je pokušaj u Sarajevu i znamo ili bi trebali da znamo kako se to završilo. Možeš li nam prenijeti malo slobodarske gejo?e sa ove strane Drine?

Ne vidim zašto se insistira na tome da se gej parada mora imati. Ako nema uslova, nema uslova i ta?ka. Prajd treba da bude sredstvo koje ?e da obezbedi LGBT populaciji bolji život, a ne državi status civilizovane u o?ima Evropske unije. BIH može da u?i na primeru srpskog Prajda, da u?i na tu?im greškama i kako ne treba da radi. Mi smo ove godine imali prvi alternativni prajd, nazvan Ponos Srbije, koji je organizovan 25. juna, sa vrlo malo policije, koji je prošao centralnim ulicama koje su bile pune ljudi, koji su nam mahali i pojedini pridružili šetnji… To je prajd kakav treba da bude, a ne sa hiljadama policajaca, u tampon zonu, u tri zaštitna kruga, bez ljudi koji taj prajd mogu da vide.

Ozbiljno, kako da obezbijedimo u ovoj srednjevjekovnoj sredini vidljivost drugih i druga?ijih. Slabo to i incidentno ide do sada.

Da se opet vratim na odgovornost LGBT populacije. Niko ne?e da se izbori za naša prava umesto nas. Glavno pitanje je da li ti drugi i druga?iji žele tu vidljivost i da li ona njima odgovara. Društvo treba da se postara da stvori okruženje i atmosferu u kojoj se LGBT osobe ose?aju slobodno i prihva?eno, a na njima samima je da odlu?e da li žele da budu vidljivi ili ne. Ako ne?e, šta da se radi, ali im je obezbe?eno sve da to tako bude.

Kakvu Srbiju i okruženje vidi Predrag Azdejkovi? za desetak godina?

Nadam se da ?e se za desetak godina ekonomska situacija u Srbiji i okruženju biti bolja. Jebeš LGBT prava, kad živiš u siromaštvu. Znate koliko jednoj LGBT osobi zna?i da li može da se ven?a, kad nema posao i od ?ega da živi?! Apsolutno ništa. Iskreno se nadam da ?e se to promeniti, da može pristojno da se živi.

I što je važnije, gdje sebe vidi Predrag Azdejkovi?, za deceniju?

Živ, zdrav i ministar da budem.

Razgovarao: Dragan Bursa?

Izvor: Buka


Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu.

4 comments

  1. Gospodine Azdejkovicu, sve ste lepo objasnili samo vam ipak jednu stvar zameram. Poslednje recenica se mozda ipak odnosi na mladje homoseksualce (verovatno ne sve) al kad ste pomenuli da u Srbiji ima 350 000 ljudi koji su Lgbt pupulacije, trebali ste da imate na umu da su tu svrstana i stara lica, ljudi sa invaliditetom, deca koja ce tek shvatiti vremenom zasto su drugacija od drugih… i naravno LEZBEJKE. Vidite gospodine Azdejkovicu, za razliku od svih pomenutih grupa u samoj grupi Lgbt populacije lezbejke su u isto vreme i ZENE kojima istice sat. Lezbejke su mnoge koje zele da postanu MAJKE, mnoge koje su MAJKE, mnoge koje zele da budu roditelji deci koju vec odgajaju a ne mogu zbog zakona koji Vi smatrate da je nebitan jer su nam prazni stomaci. Te lezbejke takodje uticu na natalitet Srbije i ako biste malo vise zagrebali ispod povrsine videli bi ste da procentualno vise uticu nego li bilo koja grupacija unutar Lgbt populacije. Ono malo sto imamo, a imamo “samo ljubav” ne pruza dovoljno sigurnosti da se osmelimo i imamo decu. Meni vreme iz godine u godinu istice i svake godine se nadam da mi nece proci jos jedna godina i verujte mi da mi je vreme trenutno bitnije od vecere. Vi ste takodje u tim organizacijama, sta ste vi uradili sem price o diskriminaciji i paradi da se nama olaksa zivot? Sve najbolje.

  2. Draga Lola,
    Ako hoćete da se ostvarite u ulozi majke to možete da uradite i sada. Postoji nekoliko opcija, nađete nekog voljnog gej muškarca koji želi da se ostvari u ulozi oca i odete na veštačku oplodnju ili veštačku oplodnju sa anonimno doniranom spermom obavite u inostranstvu gde je to moguće. Takođe, uvek postoji opcija da budete hraniteljica deci bez roditeljskog staranja.

  3. Dragi Azdejkovicu, moj komentar je napisan na osnovu intervjua koji ste dali i u kome kazete:” Jebeš LGBT prava, kad živiš u siromaštvu. Znate koliko jednoj LGBT osobi znači da li može da se venča, kad nema posao i od čega da živi?! Apsolutno ništa. Iskreno se nadam da će se to promeniti, da može pristojno da se živi.”, vidite ja imam ko bi mi pomogao da se ostvarim kao majka, nemam zakon u mojoj zemlji koji bi mi omogucio vantelesnu oplodnju, imam za koga bih se udala al opet nemam zakon koji mi to dozvoljava, imam krov nad glavom al nemam zakon koji bi zastitio moje dete koje je je rodila moja partnerka… Upravo ste rekli da nama zakoni ne trebaju a sada me saljete u drzave koje imaju te iste zakone. Stvarno nema smisla. Pozdrav

  4. Apsolutno vas ne šaljem u države koje imaju te iste zakone… Slobodno čekajte da ti zakoni stignu i kod nas.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.