Deceniju od rađanja LGBT pokreta u Crnoj Gori, prvih povorki ponosa koje su obilježili nasilje i neredi, dugih godina neprihvatanja i nasilja nad pripadnicima te populacije, Crna Gora i njeno društvo su, čini se, na putu da promijene dosadašnji, naglašeno negativan odnos prema toj različitosti.
Na to ukazuju podaci iz ovogodišnjeg istraživanja Centra za građansko obrazovanje (CGO) u 17 gradova u Crnoj Gori prema kojem 47 posto građana smatraju da se prava LGBT osoba ne poštuju u mjeri u kojoj bi to trebalo, dok 42 posto ocjenjuju da se prava pripadnika seksualnih manjina u Crnoj Gori poštuju. Dvije trećine građana smatra da je priča o LGBT osobama prenaglašena, jer je, kako zaključuju, svuda u civilizovanom svijetu ona prihvaćena kao normalna pojava. Takav stav je u prethodnom istraživanju te NVO iz 2016. godine imalo 39 posto ispitanika.
Da tolerancija prema LGBT osobama u Crnoj Gori raste u odnosu na 2016. godinu pokazali su i odgovori građana na neka od hipotetičkih pitanja u najnovijem istraživanju. Na pitanje kojeg hirurga bi izabrali da njima ili nekom članu njihove porodice zatreba veoma složena hirurška intervencija, građani su imali mogućnost da izaberu vrhunskog hirurga za koga se zna da je homoseksualac, ili hirurga koji nije ni blizu tako sposoban, a koji je heteroseksualan?
“Čak 76 procenata ili tri četvrtine ispitanika je odgovorilo da bi se opredijelilo za vrhunskog hirurga koji je gej, prije nego za onog koji nema te profesionalne kvalitete ali jeste strejt i porodičan čovjek. U istraživanju 2016. godine pozitivan stav u tom smislu je imalo manje od tri petine anketiranih. Dakle, ovdje sada bilježimo zaista ogroman rast tolerancije”, navodi Željka Ćetković iz CGO.
Većina građana ne bi promijenili svoj odnos prema omiljenoj javnoj ličnosti, sportisti, glumcu ili političaru ukoliko bi saznali da je on ili ona LGBT.
Šezdeset pet posto anketiranih bi prihvatili ili podržali prijatelja ili poznanika ukoliko bi saznali da je gej. Ipak, mnogo manje razumijevanja i podrške građani ispoljavaju u odgovoru na pitanje kako bi reagovali da otkriju da je njihovo dijete homoseksualne orijentacije.
“Polovina građana i građanki navode da bi pokušali svom djetetu da pomognu ali tako što bi potražili pomoć za ‘liječenje’. Na žalost, svega nešto više od jedne petine građana (27 posto) bi u potpunosti podržalo svoje dijete kada bi im reklo da je homoseksualne orijentacije”, navodi Željka Ćetković.
Takođe, opada procenat građana koji vjeruju da pripadnici seksualnih manjina treba da imaju jednaka prava da se poljube, drže za ruku ili grle na javnom mjestu kao pripadnici heteroseksualne orijentacije.
No, i pored pojedinih negativnih trendova, opšti utisak koji proističe iz istraživanja je da su se u prethodne tri godine u crnogorskom društvu dogodile značajne pozitivne promjene u odnosu prema LGBT osobama.
Da je danas situacija bolja, smatra i Blanka Radošević Marović iz Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.
“Činjenica je da je priča o LGBT osobama u Crnoj Gori počela prije nepunih deset godina i moramo znati da tada veliki broj građana nije imao ni elementarna znanja o tim osobama. Da ne govorim da u to vrijeme niko nije prepoznavao zastavu duginih boja kao simbol te zajednice. Mi danas imamo odnos građanstva prema ovoj populaciji koji je relativno tolerantan”, navodi Radošević Marović.
I na zakonodavnom planu se stvari pomjeraju u pravcu usvajanja evropskih standarda kada je zaštita i promocija prava LGBT osoba u pitanju, kaže Radošević Marović i podsjeća da se uskoro u Skupštini Crne Gore može očekivati rasprava o prijedlogu Zakona o istopolnim zajednicama.
LGBT aktivista i pripadnik te populacije Danijel Kalezić kaže da su oni saglasni da ih društvo polako prihvata.
Kalezić, međutim, ukazuje da su odnos i reakcija njihovih porodica danas najveći izazov za pripadnike LGBT populacije.
“Najveći je strah svih da izgube podršku porodice iz ovog ili onog razloga i taj strah je prirodan i normalan. To se LGBT osobama ovdje događa i nakon autovanja uglavnom se događa da budu odbačene od cijele porodice ili roditelja. Zbog toga je to najveći izazov svim LGBT u Crnoj Gori. Porodica je svima najvažnije mjesto gdje očekujemo podršku koja nam je najviše potrebna”, navodi Kalezić.
Polovina anketiranih građana u istraživanju CGO-a smatra da mnogi problemi u vezi sa odnosom crnogorskog društva prema LGBT osobama nastaju zbog nerazumijevanja te pojave i da bi bilo vrlo korisno da stručni ljudi kroz javne tribine i TV emisije tu pojavu objasne sa naučne tačke gledišta.
Samo 19 posto građana smatra da bi to bilo nepotrebno jer su prema njihovom stavu bez obzira na to šta kaže nauka, LGBT osobe štetne za društvo.
Prva Parada ponosa u Crnoj Gori održana je 24. jula 2013. godine u Budvi, a druga u Podgorici u oktobru iste godine. Obje su i pored prisustva policije obilježili neredi i nasilje u kojem je bilo i povrijeđenih, a pričinjena je i značajna materijalna šteta.
Naredna tri prajda protekla su mirno.
Izvor: Radio Slobodna Evropa