“Borba se nastavlja”, komentar je mlade LGBT+ aktivistice iz Travnike Amine Imamović na odgađanje druge Povorke ponosa u Bosni i Hercegovini (BiH).
Povorka ponosa trebala je biti održana 23. augusta, ali je zbog pandemije korona virusa odgođena dok epidemiološka situacija u Kantonu Sarajevo ne bude povoljnija.
Amina smatra da postoje i drugi načini borbe za ljudska prava LGBT+ zajednice, koji nisu tako vidljivi poput povorke.
“Mislim da nam je pandemija svima ukazala koliko ljudska prava ne važe isto za sve nas u svim okolnostima”, objasnila je ona za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Tokom pandemije, podsjeća ova mlada aktivistica, svi su imali priliku iskusiti kako je biti uskraćen za slobodu kretanja, odnosno kako je “živjeti u svoja četiri zida”.
“To je stvarnost LGBT+ osoba i drugih marginaliziranih grupa i u toku pandemije, ali i kada je situacija posve normalna. To je samo dokaz kako moramo nastaviti borbu za jednaka prava svih nas. Bez obzira na okolnosti, prava ne mogu da čekaju”, poručuje ona.
Jedna od članica Organizacionog odbora druge bh. Povorke ponosa Lejla Huremović za RSE kaže da su oni teška srca, ali zbog dužnosti i odgovornosti prema društvu, odgodili povorku za vrijeme kada će s LGBT+ zajednicom u borbi za prava kaže biti “3. 000 i plus”, umjesto 100 ljudi koliko bi ih bilo 23. augusta zbog mjera zaštite koje propisuju krizni štabovi.
“Mislim da će imati jako mnogo posljedica zato što povorka ponosa mnogo znači za LGBT+ zajednicu. To je prva prošlogodišnja i pokazala. Nekako daje nadu LGBT+ osobama da mogu da se uhvate u koštac sa svim problemima s kojima se suočavaju svakodnevno”, kaže ona.
Umjesto povorke različite aktivnosti
Povorka ponosa, naglašava Huremović, LGBT+ zajednici u Bosni i Hercegovini znači mnogo.
“LGBT+ zajednica koja nažalost još uvijek zbog velikih problema s autovanjem i nemanjem podrške ne može izaći na povorku, ima mogućnost da taj dan vidi da postoji podrška. Jer na LGBT događajima, pa i na bh. povorci, ne šetaju samo LGBT+ osobe nego društvo cjelokupno koji nam daju podršku i to je vrlo važno za zajednicu. Daje zaista mnogo energije za svakodnevnu borbu i probleme s kojima se suočava”, objašnjava ona.
Povorka ponosa će biti obilježena 23. augusta različitim aktivnostima.
“Dio aktivnosti će svakako biti online, zbog ove situacije, ali nekim uličnim akcijama ćemo pokušati svakako izaći na ulicu i skrenuti pažnju koliko je važno zapravo borbu za ljudska prava iznijeti ka vani pogotovo kada je u pitanju LGBT+ zajednica, jer se konstantno tjera u ta četiri zida i naš ovogodišnji slogan jeste ‘Nije život četiri zida'”, naglašava Huremović.
Kampanjom “Nije život četiri zida”, Organizacioni odbor druge bh. Povorke ponosa pokušava da probudi empatiju u bosanskohercegovačkom društvu, kaže Huremović.
“Teško je, susrećemo se s različitim psihičkim problemima, jer je jako teško održati cjelokupni život, a da ne govorite o njemu. Život jedne osobe ne može biti unutar četiri zida i mi moramo izaći van ta četiri zida, a svaki put kada jesmo vidljivi van četiri zida, doživimo neku vrstu nasilja ili diskriminacije”, upozorava Huremović.
Pandemija dodatno naglasila probleme
Ona kaže da je za vrijeme pandemije sve naglašenije.
“Sad da li je to zaista fizičko nasilje ili psihološko zlostavljanje, maltretiranje, ucjene. Postoji zaista veliki niz problema s kojima se LGBT+ osobe susreće, a sve to nekako za vrijeme pandemije još više povećano. Zato što svi ovi problemi koji su dio društva su pogodili LGBT+ osobe kao što je recimo dobijanja otkaza na poslu i veliki broj LGBT+ osoba je morao da se vrati u svoje primarne porodice.”
Prema riječima Lejle Huremović, porodice LGBT+ osoba su često pune nerazumijevanja.
“Također su homofobične i postoje slučajevi izbacivanja iz kuće, oduzimanja ličnih dokumenata, maltretiranja, zaista veliki spektar različitih problema i nasilja koje doživljavaju LGBT+ osobe od svojih porodica. Sad možete da zamislite koliko je to bilo izraženo za vrijeme pandemije”, ističe Huremović.
Nejednakost, nepravda i nasilje je ono što gejevi, lezbijke, transrodne, biseksualne, interspolne i queer osoba žive u BiH, a na to, kako kaže Branko Ćulibrk, još jedan organizator druge povorke ponosa u BiH, žele društvu ukazati kroz povorku ponosa.
Prajd je najveći aktivistički događaj koji govori o problemima LGBT+ zajednice u društvu generalno, napominje Ćulibrk.
“Ona takođe daje priliku u stvari da se diskutuje da se otvori dijalog i o drugim pitanjima i problemima koje mi kao marginalizovana grupa ljudi prolazimo ustvari, proživljavamo svakodnevno, a koji se tiču i problema običnih građana i građanki u ovom društvu. To su i radna prava i socijalna prava i ekonomska prava.”
Online mržnja
No, fizičke napade koje su prošle godine organizatori Prajda u BiH doživljavali, ove godine su zamijenili govor mržnje i pozivi na nasilje na internetu.
“Postoji mnogo mržnje i poziva na nasilje na nejednak tretman, na zabrane, na isključivanje iz društva u online sferi. To jeste jedan od najvećih problema. Većina društva je za vrijeme lockdowna siguran izlazak pronašla u online sferi a LGBT+ osobe nisu mogle ni to zato što se u online sferi susreću s nasiljem”, kaže Lejla Huremović.
Ona ističe da su samo u nekoliko mjeseci od kada je najavljena druga povorka ponosa dobili negativne komentare i uvrede.
“Mogli ste pročitati stotine i stotine vrlo negativnih komentara, vrlo mnogo govora mržnje pa čak i pozivanja na nasilje”, objasnila je ona.
Podrška institucija izostaje, naglašava Huremović, pogotovo od onih institucija koje se bave zaštitom ljudskih prava.
“Podrška koja često izostane, a ona izostane čak i u onim ekstremnim situacijama kada je nasilje u pitanju, kada se dešava u našem društvu, institucije čak ni tada javno ne reaguju ni ne osude.
Vrlo važno jeste da institucije osuđuju govor mržnje, da osuđuju nasilje koje se dešava nad LGBT+ osobama i da rade proaktivno na različitim dokumentima, aktima koji bi zapravo dodatno zaštitile LGBT+ osobe”, ističe Huremović, te da postojanje Zakona o zabrani diskriminacije nije dovoljan.
Događaj visokog rizika?
U Bosni I Hercegovini je izazovno i organizovati Povorku ponosa, kao najvidljiviji način borbe za prava LGBT+ zajednice. Taj događaj se u BiH karakteriše kao visokorizičan.
“To je jedna percepcija ustvari koja je na neki način i tradicionalna. To je ono što su prošle sve zemlje u okruženju koje su organizovale povorke ponosa. Ustvari, na početku se sam skup tretira kao skup visokog rizika”, kaže Čulibrk.
Ali to za organizatore znači dodatne obaveze.
“Prošle godine svi ti zahtjevi su bili u vidu tih betonski i recimo metalnih ograda koje smo morali obezbjediti. Ono što je zaista bitno naglasiti da je povorka ponosa borba običnih građana i građanki koji su diskriminisani. I gledajući kroz tu prizmu, smatramo da nije uredu nametanje svih tih dodatnih obaveza od strane institucija organizatorima povorke ponosa, koja je naglašavam borba za ljudska prava jedne marginalizovane grupe”, ističe on.
Huremević naglašava da svi problemi s kojima se kao organizatori susreću se tiču cijelog društva.
“Različiti su tu problemi od institucionalne diskriminacije, homofobije, nerazumijevanja koje dolazi od osoba koje rade u institucijama, do nekih specifičnih mjera koje se stavljaju organizatorima na teret, koji se ne postavljaju ni za jedan drugi događaj”, kaže ona.
LGBT+ zajednica smatra da Bosna i Hercegovina prilično kaska za zemljama regiona kada je u pitanju donošenje zakona koji bi štitili njihova prava. Ukazuju na to da Bosna i Hercegovina nema zakon o istospolnom partnerstvu, ali ni zakon o rodnom identitetu.
Za zemljama regije BiH je kasnila i u organizaciji prve povorke ponosa, koja se u Sarajevu dogodila 8. septembra 2019. godine pod sloganom – Ima izać’. Sudjelovalo je više od 1.000 osoba, a održana je bez incidenata.
U Srbiji je prva Parada ponosa 2001. godine završila neredima, dok su naredni pokušaj 2010. godine obilježili sukobi huligana i policije u Beogradu.
U Zagrebu se Prajd održava od 2002. godine, u Splitu od 2011. godine, a prve godine organizovanja manifestacije bilježeni su napadi na učesnike.
Prva Povorka ponosa u Podgorici održana je 2013. godine, uz velike mjere sigurnosti, a u Prištini 2017. godine.
Aida Đugum
Izvor: Radio Slobodna Evropa