Transfeminizam – širenje dosega feminizma
Transfeminizam širi koncept roda pozivajući se na rod kao pitanje performativnosti, izbora i prava. Kroz pravo na rodnu neodređenost i rodnu kontradikciju, rodovi postaju neograničeni u svojoj brojnosti
Jelena Poštić
Oba pokreta, pokret ženskog i trans oslobađanja suočili su me s dva važna zadatka. Jedan je udružiti snage kako bi se ogolile/i diskriminatorne i opresivne vrijednosti vezane za muškost i ženskost. Drugi je obraniti rodnu slobodu – pravo svake osobe da izražava svoj rod na način koji izabere; kroz ženskost, androginost, muškost ili bilo koju drugu točku na spektrumu. Ovo uključuje pravo na rodnu neodređenost i rodnu kontradikciju. Jednako je važno da svaka osoba ima pravo da odredi, uvjetuje ili mijenja spol na način koji joj odgovara, bio muški, ženski ili bilo koji drugi na spektrumu. Ovo uključuje pravo na fizičku neodređenost i kontradikciju.
(Leslie Feinberg, istaknuti/a trans aktivist/ica i teoretičar/ka, u Transgender Warriors )
Transfeminizam. Društvena promjena mora počivati na feminizmu. A pitanje transrodnosti je ključno za feminizam.
Složenost odnosa feminizma i transrodnosti ogleda se u propitivanju okosnice feminizma koja se bazira na ženskom iskustvu i ženskoj opresiji (koje se odnosi na žene koje su "rođene kao žene") te binarnosti koncepata roda i spola.
Patrijarhalni sistem i razmišljanje su prijetnja ne samo feminizmu i ženama već i transrodnim i interseksualnim osobama. Nasilje s kojim se suočava transrodna i interseksualna populacija produkt je iste opresije. Kroz održavanje rigidne binarne opozicije roda i spola, heteronormativnosti te muške dominacije u društvu patrijarhalni koncept biološke određenosti ostaje neupitan.
Postojanje transrodnih osoba je dokaz da "muževnost" i "ženstvenost" nisu esencijalne karakteristike muškaraca i žena. Transfeminizam širi koncept roda pozivajući se na rod kao pitanje performativnosti, izbora i prava. Kroz pravo na rodnu neodređenost i rodnu kontradikciju, rodovi postaju neograničeni u svojoj brojnosti. Transfeminizam ovim proširivanjem feminističke koncepcije teži uklanjanju temelja patrijarhalne opresije zasnovanom na binarnosti roda i spola.
Razvoj diskursa
Debata o transrodnosti i feminizmu započeta je iz pozicije radikalnog feminizma, a nanijela je veliku štetu transrodnoj populaciji koja je uglavnom upravo u feminizmu pronalazila snagu za vlastito samoodređivanje i odupiranje patrijarhalnom konceptu zadanosti roda i spola. Ovaj diskurs traje dan danas i ključan je za razvoj feminističke teorije kao i za feminističku praksu.
Teorijska debata o feminizmu i transrodnosti počela je direktnim napadom feministica na legitimitet transseksualne egzistencije. Polazišna točka ove debate datira iz 1979., kada je radikalna lezbijska feministica Janice Raymond napisala djelo The Transsexual Empire ( Transseksualni imperij ), u kojem navodi: "Sve transseksualke siluju ženska tijela svodeći pravu žensku formu u vlastiti objekt, svojatajući ovo tijelo za sebe. Transseksualno konstruirana lezbijka feministica vrši nasilje nad ženskom seksualnošću i duhom".
Raymond ovime podupire ideju separatizma odobravajući “nevidljivu” žensku opresiju nad transseksualnim osobama. Omogućava ženama da postanu dominantne u narativu o svojoj prošlosti kako bi opravdale i promovirale upotrebu teorija spolnih uloga i pretpostavljajući homogenost ženskih glasova. Na takav način priča transseksualne osobe o rodnoj opresiji i potrazi za identitetom je ušutkana.
Loretta A. Kane problematizira pitanje pokreta za rodna prava nasuprot feminističkom pokretu. Ona ukazuje na mogućnost da pokret za rodna prava, koji se smatra sljedećim logičnim korakom takozvane post-feminističke ere, našteti ženama, te upozorava da bi se isti zakoni koji su uvedeni kako bi promovirali žensku ravnopravnost mogli primijeniti kako bi preokrenuli progres koji je feministički pokret osigurao za žene.
Transseksualnost i transrodnost kompliciraju diskusiju o pokretu za rodna prava i feminističkom pokretu. Mnoge feminističke teoretičarke smatraju da su operacije promjene spola i hormonske terapije malo više nego samo-sakaćenja osoba koje je seksističko društvo dovelo do očaja. One tvrde da bi operacije promjene spola i hormonske terapije bile nepotrebne u svijetu oslobođenog seksizma. One pozivaju na rješavanje pravog problema – društva, umjesto operiranja inače zdravih tijela u svrhu prilagođavanja rodnim stereotipima.
Dok neke feministice smatraju transžene uljezima u ženskom prostoru, transmuškarce smatraju izdajicama "ženskosti" umjesto stvarateljima pozitivne "muškosti", osobama koje poznaju bol seksizma i misoginije.
Generalno mišljenje kojem neke feministice pribjegavaju da trans osobe pojačavaju rodne stereotipe, rezultat je kontrole patrijarhalnog državnog instrumenta koji trans osobama odobrava promjenu rodnog i spolnog identiteta samo u skladu s tradicionalnim rodnim ulogama. Drugim riječima, na primjer osobe kojima je dopuštena promjena spola moraju iz te promjene izaći kao rodno konvencionalne heteroseksualne žene ili muškarci po mjeri društva. Svako istupanje iz ove zadane sheme se kažnjava.
S obzirom na to da transrodnost oslobađa i širi koncept rodnih i spolnih identiteta, te se protivi zadanosti patrijarhalnih rodnih uloga i heteronormativnosti, ideja da ona pojačava i neprestano nastavlja rigidnu binarnu opoziciju je argument feminizma koji ovom tezom sam sebe potkopava.
Unatoč nastojanjima feminizma da se usprotivi ideji biološke određenosti kroz propitivanje predodređenosti spola i rodnih uloga, pretpostavka da je biologija sudbina nije uzdrmana. Ono što je automatski uočljivo – posjedovanje penisa ili vagine prilikom rođenja djeteta – ono što je smatrano "prirodnim" postaje diktatorom socijalno konstruirane rodne uloge.
Trans aktivistica i teoretičarka Kate Bornstein vjeruje da ovo gledište ima svoju osnovu u ideji esencijalizma, da postoji neka “srž” ženskosti, koju posjeduju samo žene koje su rođene kao žene, "ideja da je neko rođen kao žena je smiješna. Ja, kao i svi drugi, rođena sam kao beba, a bilo kakva ideja roda se pojavila kasnije".
Raskrižje transrodnih pitanja i feminističke prakse
Od 1991. do danas – Mitchigenski ženski muzički festival (Mitchigan Womyn's Music Festival) prakticirajući politiku "samo žene koje su rođene kao žene" je 1991., nakon što se na radionici izjasnila kao transrodna žena, Nancy Burkholder izbacio s festivala. Festival do danas ne odstupa od svoje politike, a svake godine se u ime protesta organizira Kamp Trans preko puta ulaza. Festival je olabavio politiku utoliko što je odlučeno osobama koje su rođene kao žene, ali se tako ne identificiraju, dopustiti ulazak ako pristanu na ulazu reći da su žene, ali to nije doživljeno kao adekvatan progres.
2002. – Nacionalna organizacija za žene (NOW) u SAD-u usvojila je politiku borbe protiv opresije transrodnih osoba te lobira za uključivanje “spola, transrodnih osoba i rodnog identiteta i/ili izražavanja” u zaštićene kategorije unutar zakonodavstva te je pitanja transseksualnih i transrodnih osoba inkorporirala u svoju misiju.
2003/4. – Centar za podršku silovanim ženama u Vancouveru, u Kanadi, odbio je usluge u savjetovalištu Kimberly Nixon zato što nije rođena kao žena. Komisija za ljudska prava British Columbije naredila je Centru da plati odštetu volonterki, transseksualki u procesu operacija promjene spola Kimberly Nixon, jer je ne vjerujući da je "dovoljno" žena odbio njezine usluge kao savjetodavke u centru, prekršio njezina građanska prava, te je diskriminirao. Zatim je vrhovni sud British Columbije presudio da Centar nije diskriminirao Kimberly Nixon kada je odbio njezine usluge kao savjetodavke u Centru, objašnjavajući odluku time da je Centar jasno odredio svoje djelovanje kao ženskog prostora i izražavajući stav da je motivacija Kimberly Nixon za rad u Centru vođena političkim stavovima. Nixon će se obratiti kanadskom vrhovnom sudu.
Feminizam kao ishodište prava na samoodređenje drži ključ uspjeha za transrodni politički pokret. Feministička misao može napredovati kao rezultat učenja o transrodnim i interseksualnim ljudima. Odnos feministica prema transrodnim osobama ovisi od feminističkog miljea u određenoj zajednici, dok je u nekim zajednicama pitanje transrodnosti afirmativno uključeno u feminizam i prepoznato kao generator novog znanja, u drugima se transrodnost ne istražuje, nego se smatra prijetnjom feminizmu.
Transmuški feminizam
Alex P. Kimball (2003.)
Što je žensko
Je li to pička
Ili kultura
Jesu li to barbike za peti rođendan
Ili grudnjak za trinaesti
Imao sam barbike i grudnjak
Ja sam žensko, feminist
Ali nisam žena
Mnogo ranije
Postavljeno je pitanje
Da li muškarci mogu biti feministi
Ja kažem da
Osjetio sam bol seksizma
Rečeno mi je što ne mogu raditi
Zbog mojih genitalija
Ja kažem cure mogu raditi bilo što
Apsolutno sve što požele
Čak i odrasti u muškarce poput mene
Ali nikada ne smijemo zaboraviti što znači biti
Žensko, biti tretirana kao podređena
Zbog toga što je između naših nogu
Razlike kažu postoje
Između naših ušiju
Ja sam tvoj brat tvoj sin
Tvoj prijatelj tvoj ljubavnik
Ja sam muškarac, žensko muškarac
Ne ostavljajte me izvan ove borbe
I ja sam isto feminist.
DODATNI LINKOVI:
PREVAZILAŽENJE RODA Rodnu jednakost često se smješta i promatra u zrcalu dihotomije spola i roda i njihove stroge binarne suprotnosti. Vrlo često, spol i rod rabe se izmjenično, podupirući tako ideju propisanih kodova za žene i muškarce i roda (ili zapravo spola) kao zadanoga.
|
| |
TRANSRODNO Termin transrodno nastao je 80-ih godina. Ova kovanica se najčešće povezuje sa Virginiom Prince iz južne Kalifornije koja se zalagala za prava heteroseksualnih transvestita, koja je 60-ih pisala knjige za samopomoć kao što je „Transvestit i njegova žena“ i „Kako biti žena kroz muškost“.
|