Kako Rusija dočekuje LGBT osobe koje traže azil


Piše Carl Schreck (Priredila Mirjana Rakela)

Sredinom jula, HIV pozitivni stranac stigao je u ured za imigraciju u Moskvi tražeći azil u Rusiji.

Za razliku od njegovog rodnog Uzbekistana, gdje je seks između muškaraca kažnjiv i do tri godine zatvora, Rusija nije kriminalizirala homoseksualne odnose. Ali, kako su on i njegov odvjetnik raspravljali o svom slučaju s imigracijskom službenicom, njihova je sugovornica jasno pokazala da nema suosjećanja za ljude poput njega.

“Da ovisi o meni, svi bi bili stavljeni pred zid”, rekla je uposlena u moskovskom uredu Glavne uprave za migracije, koji se nalazi u okviru Ministarstva unutarnjih poslova Rusije.

U jednom trenutku razgovora, ona se prebacila na jezik s kojim govori azilant, a sve to kako bi izrazila neodobravanje njegove seksualne orijentacije.

“Proklet bio tvoj otac. Razumiješ li me, psu?” rekla je na uzbekistanskom.

Njeni komentari sada su predmet formalne žalbe ruskim vlastima od strane odvjetnika podnositelja zahtjeva za azil i to u ime rijetke grupe pojedinaca koji traže utočište u Rusiji: homoseksualaca.

Grupe za zaštitu ljudskih prava bilježe povećani broj zahtjeva za azilom na Zapadu upravo homoseksualnih i transrodnih osoba iz Rusije, nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao kontroverzni zakon iz 2013. godine koji zabranjuje “promicanje” netradicionalnih seksualnih odnosa među maloljetnicima.

No, broj ljudi koji bježe u Rusiju od vlada s restriktivnijim zakonima o istospolnim odnosima je iznimno malen, kažu aktivisti koji rade sa tim tražiteljima azila. Taj broj malo je porastao tokom Svjetskog nogometnog prvenstva ovoga ljeta, kada su neki stranci sa propusnicama za turnir zatražili status izbjeglice u Rusiji, izjavila je Varvara Tretjak, savjetnica u Komitetu za građansku pomoć.

Misle da je u Rusiji kao i u Evropi

Neki od njih, poput Uzbekistanca s početka priče, dolaze iz većinski muslimanskih bivših sovjetskih republika u Centralnoj Aziji, gdje bi mogli biti krivično gonjeni i osuđeni zbog seksualne orijentacije.

Iako ti podnositelji zahtjeva imaju određena saznanja o ruskim realnostima, Tretjak kaže da drugi – kao što su podnositelji zahtjeva iz Afrike – nisu ni svjesni kakav je odnos prema pravima LGBT osoba u Rusiji, u kojoj se potiče diskriminacija i nasilje protiv seksualnih manjina posljednjih godina.

“Oni misle da je u Rusiji kao u Evropi i da su našli sigurno mjesto za život. No, razočaranje stigne u trenutku podnošenja zahtjeva za azilom, jer se tada suočavaju sa jakom ksenofobijom i vrijeđanjem od strane imigracijskih službenika”, upozorava Tretjak u razgovoru za Radio Slobodna Evropa.

Putin i drugi ruski dužnosnici negiraju da Rusija diskriminira seksualne manjine i tvrde da zakon o “gay propagandi” usvojen 2013. ima za cilj da zaštiti djecu.

Anton Rjuzhov, odvjetnik ruske LGBT organizacije Stimul, koji zastupa Uzbekistanca kojega je imigracijska službenica nazvala”psetom”, izjavio je da su podnijeli službenu pritužbu Ministarstvu unutrašnjih poslova kako bi se promijenio “ponižavajući” sistem za traženje statusa azilanta i izbjeglice u Rusiji.

“Ovo se ne može ignorirati, u suprotnom to će se ponavljati”, dodao je Rjuzhov koji je podnio tužbu u ime Uzbekistanca, kao i homoseksualaca iz Turkmenistana, Nigerije i Kameruna koji su zatražili izbjeglički status u Rusiji.

“Sve je bilo sjajno u vrijeme Staljina”

Rusija nije jedina koja zahtijeva dokaze o seksualnoj orijentaciji LGBT osoba koje traže azil. Sjedinjene Američke Države također zahtjevaju takve dokaze, izjavila je Jackie Yodashkin, glasnogovornica organizacije Imigracijska ravnopravnost sa sjedištem u New Yorku.

“Za izbjeglice koji bježe iz zemalja u kojima je je nesigurno ili čak zločin biti LGBT osoba, vrlo je teško to i dokazati, jer mnogi žive u strahu da će bit ubijeni”, kaže Yodaskhin.

Rjuzhov smatra da bi dokaz o pripadnosti homoseksualnoj zajednici trebao biti razmatran u kasnijoj fazi zahtjeva za azilom, jer ruski zakon omogućuje svakom da traži zahtjev za azilom ili izbjeglički status. On upozorava da imigracijski službenici vrlo često vrijeđaju homoseksualce podnositelje zahtjeva za azilom.

Nazivaju ih “dečkima s AIDSOM, sramotom za društvo, psima”

Nakon što je podnosilac zahtjeva rekao da se nada da će mu biti dozvoljeno vjenčanje sa partnerom, službenica mu je rekla da sreću pokuša u Uzbekistanu, gdje je zamjenik ministra pravosuđa još u maju rekao da “međunarodni pozivi za većim pravima LGBT osoba nisu tema u Taškentu”.

Nakon što su Rjuzhov i njegov klijent službenici u Uredu za imigraciju rekli da je u Uzbekistanu homoseksualizam krivično djelo, ona je odgovorila kako je “u vrijeme Staljina sve bilo bolje”.

Rusko ministarstvo unutarnjih poslova nije odmah odgovorilo na zahtjev za komentarom postupka imigracijske službenice, tek je 5.septembra glasnogovornica izjavila da su zaprimili zahtjev i da će se obaviti istraga.

“Nije tako loše kao u Kamerunu”

Thierry, homoseksualac iz Kameruna u kasnim dvadesetim godinama, rekao je da nije znao za odnos prema LGBT osobama u Rusiji.

“Nisam znao za zakon o gay propagandi. Saznao sam o tome tek kada sam došao u Rusiju” rekao je u telefonskom razgovoru za Radio Slobodna Evropa.

Zatražio je da mu se ne navodi prezime, jer su on i njegov dečko “verbalno i fizički” bili napadani u Kamerunu, a čak su ga otac i rodbina zlostavljali fizički.

“Samo me majka podržavala i ona mi je rekla da napustim zemlju”, rekao je Thierry, koji je stigao u Rusiju početkom 2018, nakon što je čak pune četiri godine pokušavao pobjeći iz Kameruna gdje su istospolni odnosi kažnjivi zatvorom i od pet godina.

Prvo je stigao do Maroka, a onda se pokušao domoći Španjolske, no brod je potonuo, a on spašen. Poznanik iz Maroka mu je predložio da ode u Rusiju.

“On je poznavao nekoga tko bi nam mogao poslati poziv kako bi dobili vizu. Dobio sam vizu, ali nisam imao novca za avionsku kartu, pa mi je viza istekla. Dobio sam još jednu vizu i stigao u Rusiju”, kaže on.

Thierry ističe da homoseksualci nisu prihvaćeni u Kamerunu i da su izloženi nasilju.

“Suočavamo se s mnogim problemima, pa i prijetnjama smrću. Sigurniji sam ovdje u Rusiji, nego u Kamrunu” priznaje.

“Istina, LGBT osobe nisu prihvaćene u Rusiji, ali barem u Moskvi je situacija drugačija. Družimo se, a pronašao sam čak i partnera”, kaže Thierry.

Ima li osnova za optimizam?

LGBT osobe u Rusiji suočene su s velikim izazovom u osiguranju azila ili izbjegličkog statusa u Rusiji.

U 2017. bilo je 598 priznatih izbjegličkih statusa, što je najniži broj od 2008. godine, barem prema službenim podacima. Od 228.392 ljudi koji su dobili privremeni azil 2017. gotovo 99 posto ih je bilo iz Ukrajine, gdje su borbe između separatista na istoku koje podržava Rusija i vlasti u Kijevu odnijele više do 10.000 života od aprila 2014. godine.

Tretjak iz Odbora za građansku pomoć rekla je da njezina organizacija ne zna “ni za jedan slučaju kojem je podnositelj zahtjeva dobio status izbjeglice ili privremeni azil tvrdeći da je progonjen ili progonjena u svojoj domovini zbog svoje seksualne orijentacije”.

Ipak, možda ima neke nade zatražitelje azila

Anastasija Soltanovskaja, glasnogovornica visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) u Rusiji, izjavila je za Radio Slobodna Evropa da dok podaci Ministarstva unutarnjih poslova pokazuju da “vrlo malo” ljudi dobiva izbjeglički status u Rusiji, “postoje pripadnici LGBT zajednice koji su dobili privremeni azil.”

Izvor: Radio Slobodna Evropa


One comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.