Jesu li gayevi još uvijek čuđenje u svijetu? Ili je biti gay možda sasvim O.K.? Ako je suditi po hrvatskim reality i talent showovima, kod nas su, čini se, zapuhali neki sasvim novi, liberalni vjetrovi.
A zanimljivih “izlazaka iz ormara”, prisjetimo se, nije bilo samo u voajerskim i na “prljavo rublje” usmjerenim uradcima poput “Trenutka istine” ili “Red carpeta” nego i u nekim “mainstream” emisijama kao što je HRT-ov “Milijunaš”.
Posljednji u nizu bio je i “coming out” dvojice mladića u RTL-ovoj uspješnici “Hrvatska traži zvijezdu” koji su skoro mogli postati hrvatski Milli Vanilli da im je žiri samo malo progledao kroz prste i apstrahirao činjenicu da jedan od dvojice momaka baš i nema sluha.
No, iako se danas čini da je sasvim normalno da, primjerice, žene imaju pravo glasa na izborima, treba imati na umu da je iza toga postignuća stajala višestoljetna borba feministkinja i sufražetkinja koje su doslovce krvarile za taj cilj, a slična je situacija i s pravima LGBT osoba.
- Od prvog hrvatskog gay pridea koji su 2002. organizirali “Iskorak” i “Kontra”, pa do danas mnoge su se stvari promijenile nabolje, no mnoge još ostaju neriješene. Zahvaljujući LGBT aktivizmu danas u Hrvatskoj nije čudno imati gay muškarca u Big Brotheru, gay par u “Hrvatska traži zvijezdu” i puno “outanih” (deklariranih) pripadnika seksualnih i rodnih manjina koji najnormalnije funkcioniraju u svakodnevnom životu. “Zagreb Pride” je možda najvidljiviji događaj u godini, ali tu su i brojne kulturne manifestacije poput “Queer Zagreba” i “Coming Out” tjedna te aktivnosti zborova “LeZbor” i “Qlapa” koji su također pridonijeli senzibilizaciji i jačanju gay identiteta među ovom populacijom – kaže Edo Bulić, koordinator “Iskoraka”.
No, on napominje kako još uvijek postoji problem centraliziranosti LGBT događanja. Naime, sve aktivnosti ovog predznaka organiziraju se uglavnom u Zagrebu, mali pomaci se ostvaruju u Rijeci, dok ostatak Hrvatske i dalje spava svojim heteroseksualnim snom.
- Ako je suditi po mom slučaju, u Hrvatskoj ne pušu nikakvi liberalni vjetrovi, već upravo suprotno – rekla nam je, pak, TV voditeljica i pjevačica Ida Prester, koja je, podsjetimo, zbog svoje benigne izjave u jednom intervjuu kako ne voli analni seks imala ozbiljnih problema na Prisavlju.
Iako je dio javnosti još od hita “Moj dečko je gay” vidi kao svojevrsnu promotoricu prava LGBT osoba, Ida za sebe tvrdi kako ona uopće nije nikakva aktivistkinja, nego samo osoba s normalnim stavovima koja se veseli svakoj vrsti različitosti uz uvjet da ona ne ugrožava slobodu drugih.
- Ja podržavam sve manjine, pa tako i one seksualne, jer različitosti samo pridonose ljepoti nekog društva – zaključuje Ida.
Da je u Hrvatskoj ipak potrebno još puno aktivističkog posla svjedoče i slučajevi poput onoga Riječanke Ane Dragičević, koju su kao 16-godišnjakinju roditelji zatvorili u Psihijatrijsku ustanovu Lopača gdje je provela punih pet godina zbog svoje seksualne orijentacije.
“Zahvaljujući” institucionaliziranoj homofobiji danas je Ana mlada djevojka bez ikakvog stečenog zanimanja, financijski potpuno ovisna o donacijama dobrih ljudi. A što je društvo učinilo da joj nadoknadi ukradeno djetinjstvo? Odgovor je, nažalost, veliko ništa.
Prisilna heteronormativnost koju proizvode konzervativna društva nameće i crno-bijelu podjelu rodnih uloga, pa 17-godišnji dječak iz sisačke Obrtničke škole, čija nam je seksualna opredijeljenost potpuno nepoznata i nevažna, ne može više redovito pohađati nastavu jer ga učenici fizički maltretiraju i vrijeđaju nazivajući ga “pederčićem” samo zato što želi postati krojač.
To zanimanje očito nije dovoljno muževno za mlade huligane, a što o tome misle njegovi profesori nije posve jasno jer su se njihove reakcije, kako prenose mediji, svodile uglavnom na autistično slijeganje ramenima.
“Veliki je problem nasilje prema pripadnicima seksualnih i rodnih manjina. Hrvatsko društvo mora shvatiti, a političari i druge javne osobe u tome moraju pomoći, da je nasilje svake vrste neprihvatljivo ponašanje i da će biti sankcionirano od državnih institucija. Tu ne smije biti zabune” – upozorava Edo Bulić iz ‘Iskoraka’.